Rekao bi naš Sergei, “tako će biti zapisano na kamenu povijesti”. Da, tome je stvarno tako.

Nikada nitko nije bio prvakom Hrvatske, a da je u play off startao sa petog mjesta. Znači da ni u jednom krugu doigravanja nemate prednost domaćeg terena.

Nikada nitko u prvenstvima Hrvatske, od kada se igra play off, nije bio u 5 finala u nizu.

Četvrtfinale protiv odlične Crnice (uz pobjedu protiv njih u posljednjem kolu na kultnom Baldekinu), prošli smo u dvije utakmice. Kako? Pa, pobjeda na Baldekinu, uz odličnu predstavu Baškovića na golu, značila je samo to da moramo u Makarskoj u revanšu biti na top razini i bez dodatne potrošnje (čitaj majstorice), dvokorakom u polufinale. Sigurnih 5:1 značilo je upravo to.

Polufinalna trilogija sa Olmissumom, ide u red hrvatskih klasika futsala. Tri gostujuće pobjede dokaz su da je sve moguće u ovom sportu, u ovom trenutku hrvatskog futsala. Pobjeda u Omišu, pa poraz doma i majstorica u Omišu. Bilo je već “gotovo”. Nitko ne može pobijedit Olmissuma 2 puta u 10 dana na njegovom Ribnjaku. Da, i nije nitko do tada. Ali za sve postoji prvi put. Kako reče komentator na Areni – senzacija!!? E sad, je li senzacija, kad je omjer pobjeda i poraza u ovoj sezoni Božović – Maretić 4:2, uz oba trofeja za Ivana Božovića?

U utorak navečer je izboreno šesto veliko finale, a peto uzastopno, a već u četvrtak smo morali na daleki put u Pulu. Domaćin je čekao nakon dva dvokoraka. Kako u četvrtfinalu, tako i u polufinalu. Puležani nisu dozvolili krivi korak.

Znali smo koliko je domaćin dobar, znali smo koliko smo mi umorni i prazni. Plan je bio napraviti “break”. I uspjeli smo odmah prvu večer. Domaćin je poveo, a mi smo preokrenuli i ponijeli titulu “kraljeva preokreta” (R. Matteoni u SN). Pratit će nas doslovno do zadnjih trenutaka finala.

Uz fascinantnu atmosferu, u velikoj dvorani koja nosi ime proslavljenog boksača Mate Parlova, u drugoj utakmici smo bili nokautirani. Više rezultatski negoli samom igrom, ali domaćin je osjetio da može i u finalu igrati protiv nas i pobjeđivati. Nakon 4 dana boravka u Puli i odigrane 4 superteške utakmice u 10 dana, vratili smo se doma, tražeći oporavak i prikupljanje energije za odlučujući vikend. Sve je mirisalo na finale od prije 4 godine protiv Tommyja, kada smo se također iz Splita vratili sa 1:1.

Petak je donio naše super otvaranje i vodstvo na poluvremenu od 3:0. Naravno, mnogi su pomislili – gotovo je gotovo. No međutim, gotovo će biti kad se i gosti s tim slože. Nadahnuta igra zeleno-žutih, donosi u 35. minuti rezultat 3:3. Ali, nešto ima za reći i Toni Jelavić, koji tu večer igra svoju 200-tu utakmicu za Novo Vrijeme. Postiže gol za pobjedu! Veliki Luketin je probušen za velikih 4:3.

Subota je dan odmora. Prevelik je umor kod momaka. Traži se maksimalna koncentracija i odmor. Naravno, sve je to u redu, ali život donosi neke druge obveze. Veki je kum u piru, na kojem su naravno i Jelavić, Herceg….. Huh, Bože dragi, kako će to sve skupa sutra izgledati.

Tribine su krcate, gosti imaju svoju podršku. Iz Pule je “poteglo” blizu 50-ak najvjernijih “zeleno-žutih”. Atmosfera za poželjeti. Utakmica u finalu, sa takvim pritiskom da je teško i disati, a kamoli igrati. 1:0, 1:1, pa 3:1 za bijele, ali onda kreće Pula i blitzkriegom dolaze do preokreta. U 30. minuti vode gosti 4:3 i dominiraju na parketu makarske dvorane. Omaleni argentinac, Thomas Baisel, dirigira zeleno žutim orkestrom. Mi smo u problemima. Nema više lakog koraka kod bilo kojega igrača. Ipak, Baisel pokazuje da je samo običan smrtnik i sa puno minuta u igri gubi koncentraciju i 8 sekundi do kraja pravi glupost, tj. totalno bespotreban prekršaj na Kazaziću. Prekršaj maksimalno bespotreban, ali čist k’o suza. Jelavić iz deseterca ponovno “kroz noge” zabija jedan od važnijih golova u karijeri. Publika u deliriju, “mrtvaci” su oživjeli. Idu produžeci. Prekršaj na Sutonu u prvom produžetku suci ne sude, ali zato neopreznost Moravca i prekršaj na Pulihnu u drugom produžetku sviraju. Jela je ponovno nepogrešiv. Zabija gol karijere i vraća titulu podno Biokova.

Fešta na parketu, dodjela pokala, pa fešta u hotelu “Porin” uz braću Gojak do sitnih jutarnjih sati, još dugo će se prepričavati. Noć kada Makarska zaista nije spavala.

Toni Jelavić je igrački obilježio ovu natjecateljsku sezonu. Najbolji igrač turnira Superkupa u Vrgorcu, najbolji igrač u Puli na Final fouru kupa, pa sada zasigurno prvo ime kompletnog doigravanja. Toni, uživaj, zaslužio si.

Filip Bašković, napokon bez povrede, napokon cijeli niz susreta doigravanja (9 utakmica), na vrhunskoj razini. U kupu je bio samo podrška prijatelju Hercegu sa klupe, ali u doigravanju je bio baš onaj Fićo koji nam je potreban, na reprezentativnoj razini.

Trener sezone?

Zar je potrebno postavljati to pitanje? Ivan Božović, početkom studenog preuzima momčad koju nije birao, nije se puno ni “bunio”, već je prihvatio uzde i nametnuo svoj ritam rada. Čovjek koji priznaje samo rad i red. Rezultati trofejnog trenera su tu. Šampion (p)ostaje prvakom. Klub koji je navikao na visoke domete, sada je dobio još jednu dimenziju više, Ivan Božović je taj. Tribine su bile više nego jasne u nedjelju navečer.

Momci, uživajte, zaslužili ste! Barcelona vas čeka!?