Tako blizu a tako daleko!?
Bravo za Nacional, čestitke kompletnom klubu na odličnoj, kako organizaciji turnira, tako i igračkoj prezentaciji hrvatskog futsala na europskoj klupskoj sceni! Igrači i stručni stožer pokazali su potrebnu dozu zrelosti za igranje na ovoj razini. Pritisak je u ovoj fazi Lige prvaka zasigurno najveći jer je sustav UEFE pomalo i nepravedan, kada se iz Elitne runde sa 16 klubova podijeljenih u 4 skupine, na završni turnir mogu plasirati samo pobjednici skupina. Sportski nepravedno, jer ipak ovo natjecanje zaslužuje i jedno “međukolo” odnosno četvrtfinale, odnosno 2 skupine po 4, pa onda po dva kluba u završni turnir ili kako već… Ovako, zagrebačka publika imala je priliku vidjeti prvaka Europe i prvaka Hrvatske u jednoj ravnopravnoj utakmici, 30 minuta ravnopravne bitke. Nacionala čija je individualna kvaliteta zavidna i na ovoj razini, gdje su Novak, Jelovčić, Čujec i Mordej, već iskusni, prekaljeni internacionalci, koji mogu nositi i taj golemi pritisak igre za pobjednika skupine. F. Bilić, Rafael, Postružin, Perić i Koturović su odmah do njih, možda i najbolji mogući balans u ovom trenutku u HMNL-u, uopće moguć s ovom prvom, nedodirljivom postavom.
Odradili su fantastično prvu utakmicu protiv vrlo dobrog Araza, pa onda razmontirali slabašne Hamburžane s onoliko golova koliko je trebalo da u posljednju, odlučujuću utakmicu turnira uđu u bitku sa UGRA YUGORSK-om, s potrebnom prednošću, jer je Nacionalu za 1. mjesto bio dovoljan i bod iz te utakmice.
Da bismo znali uopće što uspoređujemo, treba reći da Nacional ima godišnji budžet od cca. 500.000 eura, dok Rusi imaju malo veći budžet od cca. 7-8 milijuna tih istih eura. Uz to, treba reći da Rusi igraju visoko profesionalnu nacionalnu ligu u kojoj se već poodavno igra na način da poluvrijeme traje 25 minuta, za razliku od naših i uobičajenih svjetskih 2 x 20 min. “Sitnica” od nekoliko milijuna razlike, te isto tako 10 minuta dužeg igranja visoko profesionalne lige, dok Nacional kroz našu ligu u ovih 22 kola regularne sezone ima 5-6 ozbiljnih utakmica, dok je ostalo šetnja, gotovo lakša od treninga.
Iskreno, iznenađen sam odličnom, ravnopravnom, na momente i dominantnom ulogom Nacionala u ovome velikom sudaru. Do 30. minute sve je bilo egal, ali onda jedan ipak jeftin gol koji je primio Franko Bilić (do tada na vrhunskoj razini, moram istaknuti, u cijelom turniru), slobodnjak Shayakhmetova sa 15-ak metara potopio je sve nade “novinara” za plasman u Final Four. U posljednjoj četvrtini utakmice europski su prvaci pokazali zašto su to što jesu, te su do kraja nemilosrdno kaznili sve propuste domaćina koji su se događali zbog prevelike želje, umora, kvalitete, pa možda i zbog onih ruskih 2x 25 minuta…
U svakom slučaju još jednom čestitke svima! Bez ovakvih utakmica, bez ovakvih poraza ne može se ni napraviti napredak na euro sceni. Odmora za hrvatskog prvaka nema, jer već u srijedu u utakmici 9. kola 1. HMNL u Zagreb dolazi HMNK Vrgorac. Da li su heroji umorni ili ne, pokazat ce, ako ne utakmica u srijedu s Nebeskoplavima (gosti dolaze jako oslabljeni, bez dvije bitne figure, jer Stanković i Subotić imaju po 3 žuta kartona), onda svakako utakmica 10. kola s modrima, gdje u derbiju jeseni, Futsal Dinamo dočekuje Nacional.
