Trećina polusezone je za nama. Odigrali smo 7 utakmica, pobijedili svih 7, te nastavljamo dalje. Osvojen je Superkup, odrađen vrhunski posao u Glavnoj rundi lige prvaka, gdje posebnu težinu ima pobjeda protiv brazilskog sastava iz Erevana, protiv prvaka Armenije – FC Leo.

Fantastična utakmica, veličanstvena pobjeda.

Ždrijeb za Elitnu rundu donio nam je put u Sibir!!!

Ponovno Sporting iz Lisabona, prvake Europe. U vrlo jakoj skupini, velike ambicije ima i domaćin. FC Tyumen, prvak Rusije, klub koji obilježava 20 godina postojanja, uložio je i ulaže svake godine u momčad. Otišao je nakon 3 godine igranja srpski reprezentativac, Mladen Kocić, popularni Cipi, a doveden je brazilac, Bruno Taffy, 29-ogodišnjak, koji je prije 2 godine bio proglašen igračem sezone u Španjolskoj LNFS. Kao domaćini sigurno imaju ambiciju skinuti i prvaka Europe, te izboriti plasman na Final Four na proljeće. Na nas i kazahstanski Ayat, nitko ozbiljno ni ne računa. Na daleki put idemo bez našega Duje Bajrušovića, a sa ambicijom da budemo bolji nego prošle godine u Lisabonu. I bit ćemo!

U prvenstvu, 3 utakmice, 3 pobjede. Prve dvije utakmice smo igrali doma protiv zagrebačkih klubova, pa mogu slobodno reći da se i pod normalnim smatralo imati 6 bodova na kontu. Međutim, gostovanje kod naših susjeda, nebeskoplavih, u Vrgorcu, nipošto nije lagano, niti se unaprijed mogu knjižiti bodovi. Malo problemi sa povredama, malo sa bolešću, i nebeskoplavi su ipak u “svebiokovskom derbiju ” disali na škrge. Bez Jelavića i J. Sutona, to ipak nije ista momčad. Istina, i mi smo bili hendikepirani, bez reprezentativnog vratara, Baškovića, kao i kapetana Vukovića. Također nam je veliki hendikep predstavljao i povratak, slovenskih reprezentativaca, Osredkara i Fideršeka, kasno u ponedjeljak noću iz Skopja, ali ipak… hendikep domaćina je bio teško nadoknadiv.
“Biokovski derbi” iliti “derbi della Biokovo”, još jednom je pokazao što je to i kako to izgleda. Spektakl!!! Nebeskoplavi pakao je proključao u 7. minuti, pa onda još jednom u 9., kada domaćin ide na velikih 2:0. Zasluženo, ali vidljivo i laiku da su domaći kratki i da dišu na škrge. Početak drugog poluvremena bio je rijetko viđen spektakl.

Od 21.52 do 25.04 minuta igre, gosti postižu 5 golova i odjednom, domaćin se nalazi u minusu od 3 gola. Klasični nokaut!? Ipak ne!? Da u svići još ima uja, pokazuju domaćini na ulasku u posljednju četvrtinu utakmice i vraćaju neizvjesnost. Na semaforu je 4:5 u 31.minuti. Ipak Duje Bajrušović u 38. minuti matira vratara domaćih (i službeni spiker se ugrizao za jezik), a kada je još i Herceg pogodio sa gola na gol, bilo je jasno da bodovi idu “na morsku stranu Biokova”. 6:0 je za Makarane u ovoj kalendarskoj godini protiv nebeskoplavih.
“Zadržali smo napadački učinak iz finalne utakmice. Opet smo zabili 7 komada, ali je obrana ipak primila manje negoli je to bio slučaj u onoj čudesnoj svibanjskoj ljepotici”- komentirali su zadovoljno, brojni makarski navijači koji su pohodili Tinov grad.

“Sada možemo na miru trenirati i posvetiti se nekim novim taktičkim detaljima, kako za prvenstvene utakmice sa Universitasom, Uspinjačom, tako i za kup utakmicu, osmine finala”, govori nam Tomi Horvat, kojemu ne silazi osmjeh sa lica. Zadovoljan je momcima, kako ne bi bio. Dapače i momci su zadovoljni njegovim angažmanom, novitetima, tako da…