POGLED ISPOD BRKOVA – šampionska godina

Eh da, završila je i ova futsal polusezona. Kalendarska godina je pri samom kraju. Svode se računi, biraju se najbolji, rade se bilance… Kad se osvrnem iza sebe, godina za pamćenje, godina koja će biti upisana zlatnim slovima ne samo u klupsku povijest, već i u povijest grada podno Biokova. Kraj je šampionske godine! Pa da se malo podsjetimo……

TITULA PRVAKA HRVATSKE U FUTSALU, pa pobjeda u Makarskoj skupini Lige prvaka, pa jesenska titula. Može li bolje i više? Ne, jednostavno nije moglo ni bolje ni više. Netko tko je pisao scenarij futsala u play offu i u ovom jesenskom dijelu sezone, očito je navijač Novog Vremena. Period od dolaska mladog Lucasa iz brazilskog giganta, Corinthiansa, pa njegova teška povreda i operacija tijekom siječnja (pauza 75 dana), pa onda teška povreda Igora Osredkara u Vrgorcu (pauza 70 dana), pa povreda Dudua i Andrijaševića, tijekom proljetne polusezone. Na treninzima smo često radili sa svega 5-6 igrača. Došao je play-off i mi smo se tek tada kompletirali. Znali smo da smo dobri, ali koliko je to, iskreno, nitko od nas u tom trenutku to nije mogao ni znati ni predvidjeti. Išli smo iz utakmice u utakmicu, pa ćemo vidjeti, kako ide. Trebalo nam je što više utakmica (da netko ne pomisli da smo namjerno išli u majstorice). Pokopalo nas je nakon 1:6 u Dubrovniku. Ništa ne valja, bili smo otpisani, kako to kod nas već ide. Međutim otpisati ovu momčad, nije pametno. Square je u Makarskoj u jednom trenutku i poveo, ali…… Kazazić nas je svojim hattrickom odveo u polufinale. Igi se dizao iz utakmice u utakmicu, Lucas je polako hvatao konce naše specifične (!?!?) igre, Dudu i Vlado su se vracali u formu, momčad je rasla… Polufinalna trilogija, mi i Dinamo, sa onom povijesnom majstoricom, pa produžecima i na kraju hitchockovskim raspletom u ruletu penala, protiv takvog protivnika, protiv takve podrške sa tribina, značila je samo jedno…….. U Zagrebu, nakon trijumfa, osjećali smo kako diše naša Makarska, kako su naši sugrađani doživljavali i proživljavali tu dramu polufinala. Mobiteli su gorili od poziva i poruka. Te noći, noći povratka doma, noći koju jednostavno ne želite da prođe, želite da taj put traje što duže, mogao se napipati taj puls šampiona. Došli smo u Makarsku iza 6 sati ujutro. Srijeda je već! Momci su išli na posao, a na splitskim Gripama, čekao nas je Tommy! Već prekosutra.
“Španjolski model” u finalu, igrao se po prvi put, i to upravo na prijedlog naših domaćina, tommyjevaca. Male Gripe su bile krcate, parking je bio pun automobile sa makarskim registracijskim oznakama, ali mi nismo mogli. Petak je bio njihov, uvjerljivih 5:1, mi smo tu večer “vozili na izdušenim gumama”, nismo mogli. Čestitke domaćinu i doviđenja! Sutra, sastanak, večera, opuštena atmosfera, 10 minuta priče o sutrašnjoj utakmici, o nekim detaljima i idemo po “break”. Vidjelo se, momčad je vjerovala u sebe. Atmosfera u gradu je malo pala, nakon petka, i naših je navijača bilo manje negoli dva dana ranije. Ipak, “gume su napumpane”, vozili smo našu “stotku”, odigrali pravu fajtersku utakmicu i pobijedili. Svi su bili šokirani. HNTV nije imao četvrtu utakmicu u planu, a ona je sada postala stvarnost. Bilo je prijedloga i o promjeni termina, ali…………naišli su na “nerazumijevanje” domaćina. Petak i nedjelja bili su zapisani “na kamenu povijesti”, rekao bi naš Sergej.

Dolaze dva dana za povijest makarskog sporta. Mi ne možemo računati na Kazazića i Musinova, jer su požutjeli. Tribine i Sveti Duje su tu. Lucas pa Ćorluka i Novak, su strijelci. Poluvrijeme ide u suton, ali 20 sec do odlaska na odmor Duje “prvi put” donosi titulu prvaka. Umjesto sa 1:3, na odmor idemo sa 2:2. Gosti se još nisu oporavili od šoka, a Duje na otvaranju drugog poluvremena baca tribine u trans. Rijetko viđen gol i vodstvo, koje do kraja pokazuje dvije stvari. Acosta se “izgubio” na klupi gostiju, a domaćin odlučan da i ovako ranjen ide “do kraja”. Pobjeda! Veličanstvena! U nedjelju imamo meč loptu! Da, vraćaju se Veki i Musi, ali smo izgubili Dudua i Fiću. Drama je kod naših rivala, smjena je trenera, puno se brojeva okretalo tu noć, ali……u nedjelju je stigao ipak Duje Maretić kao šef orkestra. Stiglo je i izaslanstvo HNS-a , ali očigledno nije baš puno vjerovalo u moguću promociju prvaka Hrvatske tu noć. HNTV je pronašao termin prijenosa za četvrtu utakmicu finala, u nedjelju, ali HNS još ni dan danas nije pronašao prijelazni pokal prvaku Hrvatske u futsalu. Rekordne 2.000 gledatelja stvorilo je atmosferu dostojnu nekada šampionskih dalmatinskih košarkaških dvorana, Jazina, Baldekina ili Gripa. Apsolutni junak play offa, Duje Bajrušović, vodio je svoju momčad do trofeja u čarobnoj lipanjskoj noći. Noći koja često dolazi akterima tog slavlja kao najljepša moguća bajka u njihove snove. David je pobijedio Golijata! Potpuno čisto i zasluženo.

Bio sam tada uvjeren da se takva noć više nikada nemože ponoviti. Međutim, došla je Liga prvaka, neko novo natjecanje, neka nova pravila su vrijedila. Finci, Gruzijci i Kazahstanci, došli su euro debitantima u Makarsku u goste. Ždrijeb idealan. Znali smo da možemo dobiti i Fince i Gruzijce. Subota! Finale! Mi i Aktobe. Ulaznica nema! Nestalo! N e m a ! Dvorana rasprodana, krcata, ali sve po propisima UEFA-e. U loži sportski, politički odličnici, a na tribinama znani i neznani, svi ujedinjeni u želji za pobjedom i prolaskom u Elitnu rundu. Nevjerojatna atmosfera! Čudesna količina emocija te noći izlila se u makarskoj dvorani. Pobjeda protiv Aktobea, značila je još jedan trofej u našim vitrinama. Suzile su oči mnogima u loži, kako domaćima tako i gostima, pa sportskim novinarima, koji su redom isticali upravo tu nevjerojatnu količinu emocije koja se mogla opipati u dvorani . Noć koju smo sanjali od lipanjskog, šampionskog trijumfa. Noć koju smo “crtali” od trenutka kada smo dobili domaćinstvo Lige prvaka. Da, tu noć smo podigli poseban trofej. UEFA ždrijeb nas je lansirao u najspektakularniju skupinu lige prvaka. Benfica i Sporting, dva portugalska diva u hramu futsala u Pavilhao Joao Rocha. To je tek trebalo doživjeti ! Došli smo do kraja Europe (“Dokle su nas odvele ove naše lude glave”, govorio je često naš misteriozni futsal fanatic, Neno Tintor). Ima li futsala dalje, nakon Lisabona!?
Nakon takva dva trofeja u ovoj godini, nekako nam ova jesenska titula dođe kao nešto normalno. Da, gospodo, normalno, ali ne i baš sa 7 bodova prednosti ispred pratnje. Kraj prošle godine dočekali smo sa gubitkom jesenske titule u direktnom obračunu sa Futsal Dinamom u Makarskoj, a sada je ta titula stigla kao nešto najnormalnije. Pobjede su dolazile u nizu, da nekako nisi ni svjestan kako to lagano ide. Samopouzdanje šampiona je………..
Pred nama je zaslužen odmor, kratka pauza i spektakularno proljeće.

A slijedeće godine, pazite, ovaj Klub slavi 40 godina od osnutka, 40 godina postojanja makarskog
Novog Vremena! Živjeli!