E da, dočekali smo i to! Kup je naš! Bili smo dva puta domaćini završnice turnira kupa, dupkom puna dvorana pozdravljala je pobjede u četvrtfinalu protiv Tommyja, pa protiv Squarea, ali oba puta smo tugovali u polufinalima, nakon poraza od kasnijeg pobjednika, zagrebačkog Nacionala. Nakon toga smo izborili završnicu u Slavonskom Brodu, gdje smo bili veliki favoriti, ali… veliko razočaranje, poraz od podcijenjenog Alumnusa (2:3).

Prošlogodišnji “covid final four”, odveo nas je put splitskih Gripa. Četiri dalmatinca u hramu futsala u Splitu, donijeli su rulet šesteraca i naš treći takav poraz od omiških gusara. Vodstvo od 3:1 nije bilo dovoljno za finale!

Otvorili smo ovu sezonu trofejom pobjednika Superkupa u Vrgorcu. Bez šestorice igrača, pobjedivši Futsal Dinamo 6:0, a u finalu domaći Vrgorac sa 2:1. Turnir je neslužbenog karaktera (od iduće sezone će takav format turnira biti služben!?!), ali pobjede protiv ovih rivala uvijek su bile “više od igre”.

E sad, krenula nam je turbulentna polusezona. Nakon 5 kola smo mijenjali trenera Strunju, kormilo je preuzeo Ivan Božović. Plasman na završni turnir izborili smo pobjedom u Splitu protiv AFCU-a. Pula je izabrana za domaćina završnice turnira. Istarska metropola ugostila je 4 dalmatinska ligaša, koji su sa različitim aspiracijama “pucali” na trofej. Prvaci su stigli iz Lisabona, sa lige prvaka, prepuni samopouzdanja i u odličnom raspoloženju, predvođeni trenerom-izbornikom, Dujom Maretićem, te reprezentativnim igračima (Kustura, Horvat, Sekulić, Jurlina, Postružin), uz Pavića, Bilandžića, Juretića, zasigurno prvi favorit turnira. Square dobar, došao kao moguće iznenađenje turnira. Crnica je došla u Pulu, nakon osvojenog velikog boda u Makarskoj, sa povratnicima u sastav i realnom šansom da prođu preko Novog vremena. A naši bijelo-ljubičasti, nakon blamaže u tv dvoboju sa Crnicom, imali su lijepu prigodu popravnog. Preko Crnice u finale!?

Prvo polufinale, neuobičajeno za favorizirane Omišane, koji olako propuštaju vodstvo od 2 gola razlike, prelagano u samom smiraju susreta. Opet famozni 4:4 i ponovno rulet penala!? Kad su Omišani u pitanju, penali nisu rulet neizvjesnosti, već su uobičajeno jednosmjerni i oni ponovno prolaze ”u finale na penale”.

Drugo polufinale kreće onako kako je završila zadnja utakmica u Makarskoj. U 5. minuti utakmice Crnica vodi sa nevjerojatnih 3:0. U šoku i jedna i druga momčad, ali sa različitim predznakom. Ipak, Božović na klupi Makarana, donosi sigurnost, mirnoću i iznad svega znanje. Do poluvremena priključak na 3:2, a onda novi šok. U 38 sekundi razmaka “zabili” su tri komada u gol Franka Bilića. Gotovo je gotovo!? Ma ne, gotovo je kada netko drugi to kaže, ali ne i igrači iz Makarske. Ide kiks na kiks i ubrzo je 6:5 za Novo Vrijeme. Nije bilo vremena da susret ode u tie break. Pobjeda, ulazak u finale, ali…

Finale se treba odigrati, ali pokali idu ponovno u Omiš, to govore svi prognozeri i znalci futsala. Novo Vrijeme se ne može sastati sa loptom, igrom i pobjedama, to će biti lagano finale. Prijelazni pokal stiže iz Omiša, finale se igra sa novim NIKE loptama i sa već tradicionalnim rivalima. Ubrzo se otkriva stanje i jedne i druge momčadi na terenu. Jedni su presigurni i prilično opušteni, dok su drugi odlučni da pokažu da nije Superkup osvojen u Vrgorcu, slučajno osvojen, te da još uvijek u nogama ima dinamita.

I te kakvog!? Pokazao je Toni Jelavić već u 6. minuti susreta kakav top ima. Sa gotovo 15 metara, “probušio” je Bilandžića za vodstvo “gostiju”. Dok se još zelenoplavi nisu oporavili od šoka, gostujući bijeli ponovno dalekometnim udaracem Musinova uz pomoć Luke Sutona, lopta pronalazi put do mreže Bilandžića. Nešto gusari pokušavaju iskonstruirati, ali do poluvremena, gosti imaju još dva zicera, no rezultat se ne mijenja. Početkom drugog poluvremena, nadahnuti gosti igraju kao u transu. Jelavić još jednom raketom iz slobodnog udarca para mrežu Bilandžića (interesantno da je Bilandžić sva tri gola primio kroz noge). Turbo Sanz je protutnjao po desnoj strani napada i namjestio loptu Sutonu, koji to ne promašuje. 0:4!!! Ide već mnogima poznata igra “golmana-igrača” zeleno plavih sa Cetine, ali… momci, večeras u pulskoj Areni (dvorana Velikog Mate Parlova) nastupa Toni Jelavić! 28. minuta i rezultat je 0:5 na semaforu. Zeleno plavi su nokautirani!!! Duje Maretić je potučen do nogu u igri 4 na 4, ali još je daleko kraj. Golman igrač, ide polako to grickanje prednosti, ali… stiže samo do 5:2, a onda Sven Horvath ipak stavlja točku na i. Gotovo je gotovo!!! Večeras je naša fešta! Senzacionalan rezultat u finalu kupa?! Čestitke stižu sa svih strana! Ide dodjela pokala i medalja, a nakon toga makarska noć u hotelu Pula! Bravo momci, bravo treneru!

Što smo vidjeli u Puli?

Prije svega briljantnog Tonija Jelavića, kojem mnogi stručnjaci i “stručnjaci” osporavaju igračku kvalitetu. Prekrižen u reprezentaciji Hrvatske, jer ima puno boljih ljevaka od njega, jer Toni je jedan od rijetkih vrhunskih igrača u Hrvatskoj koji rade (HEP), pa se ne može potpuno posvetiti futsalu (pazi kriterija?!). MVP Final foura u Puli, MVP Superkupa u Vrgorcu!! Je li zaslužio poziv u reprezentaciju? S druge strane, izbornik-trener, Duje Maretić je nakon visokog poraza u prvom finalu u Karlovcu (Uspinjača slavila 5:1), pa lanjskog “pokala na penale” na Gripama, ponovno ”zamrznut na -4”, ovaj put od Makarana.